Bum Tomica

– U današnjoj emisiji govorit ćemo o nadarenoj djeci – voditeljica je sjedila u žutom naslonjaču prekriživši nogu preko noge. Mislim da sam se bolje potrudio, vidio bih joj gaćice, ali nije bila moj tip. Uostalom, bila je starija kojih pedesetak godina. Ili tako nekako.

– Naravno, i danas su u studiju živi primjerci... – kako je to rekla, o kako. Trebalo bi je skinuti. Mislim s televizije. Samo neka ona i dalje ostane u svom zelenom kaputiću i crnoj suknjici s plavim leptirićima.

– Ti si, buraz, retardiran.

Nema veze. I ona meni izgleda čudno. Stalno si gleda cice. Sad smo u emisiji. Teta u zelenom kaputiću predstavlja žive primjerke. Među njima je i moj mali brat Darko zvan Piksi.

– Plolupat cu! – to ga je naučila moja sestra. Mama ga forsira pred kamere. Klinjo neće.

– Što smo se dogovorili? – kužim maminu umjetnu facu. Sad bi ga istreskala, ali snima se. Potegnula je vezu preko tatinog kuma da klinjo bude živi primjerak, javila je svima, a stvar ide uživo.

– Piksi, teti se vide gaće, al samo izbliza! – mama se mogla uvijek na mene osloniti.

Buraz je dvije sekunde poslije sjedio ispod tete. Ili možda tri. Što ću kad volim pretjerivati.